ESMERALDA
Kritika gospođe Milice Zajcev, objavljene u listu Danas, u četvrtak 18. novembra 2004. godine na strani 22, pod naslovom Nemaštovita i nemušta režija, zove na ''odbranu''.
Da li je žurba gospođe Zajcev, dugogodišnjeg pratioca baletskih događanja, da među prvima objavi prikaz jedne baletske premijere u Novom Sadu, razlog da se kritika sastoji od mnogo negativnog naboja, ne znam – moguće. Meni je dala ''šlagvort'' da opovrgnem napisano i dragoj publici ponudim jedno drugačije viđenje nove premijere.
Sam put stvaranja premijere, podvlačim, u današnjim vremenima (kada je mnogo toga potrebno da se jedan ovakav projekat sklopi i ugleda svetlost premijere), ne zaslužuje takvu osudu već po samom izlasku pred gledaoce.
Mislim na sledeće: ''...Oksana Storožuk kao Esmeralda imala je mnogo složenih zadataka u solo i duetnoj igri sa više partnera, što je primerno ostvarila, uz ljupkost i emocionalne nijanse, mada je njena inače filigranska figura sada krupnija nego što bismo odobravali.''
Pitam se ko to mi? Ako iza takve izjave ne stoji sam autor izjave, onda se osećam prozvanom da u ime ''mi'', kažem nešto o Oksani Storožuk, Prvakinji novosadskog baleta. Ne mogu da razumem kako je Toj filigranskoj balerini, za koju i sama gospođa Zajcev kaže da je složene solo zadatke i duetne igre sa više partnera ostvarila primerno, figura sada krupnija nego što bismo odobravali. Samo pitam, da li je Oksana filigranska ili je krupnija? Nešto se ne slaže. Ni baletski, a ni kao konstatacija. Filigranske balerine asociraju na krhke porcelanske figure i svaki dodatak je onda suvišan. Prvakinja novosadskog baleta, nema viška u težini. To je jedna spretna i visokoprofesionalna balerina koja uspešno igra sve Prve uloge koje joj se povere u najstarijem profesionalnom teatru u našoj zemlji.
U prilog tome, ne bi smeli zaboraviti da su igrači ti, koji kada nastane ''koreografska nemaštovitost i nemuštost', unose svoju (maštu i umešnost). U ime toga, bilo bi podsticajno ponekad pomenuti spremnost baletskih umetnika, da svoj dar poklanjaju potpisnicima ovog dela.
Ako se povodimo principom ''sve tuđe je bolje'', onda je gost solista iz Konstance zaista dobar. Ali ipak nije. Njegova tehnička spremnost je najpohvalnije rečeno, dobra, ali o nekakvom umetničkom doživljaju nema govora. Ostavio nas je hladnim.
I na kraju, ako jedna ovakva celovita baletska predstava, čija se premijera dogodila već 12. novembra (izuzetno rano, ako se uzme u obzir da sezona praktično počinje 1. septembra i da je retkost da se ovako kalendarski rano spremi nova predstava), uz Orkestar Srpskog narodnog pozorišta ''ne doprinosi daljem umetničkom razvoju Baleta Srpskog narodnog pozorišta'', onda molim za savet koji je to projekat, delo, predstava... koji bi više doprineo? Pri tome, bi volela da se uzme u obzir da je Kuća, koja ima stabilan kontinuitet rada i tradiciju od ''nekih'' 144 godina, dužna da svojoj publici pruži repertoar i predstave kao što je Esmeralda. Ako je reč o nečem drugom, onda molim da mi se to jasno predoči kako ne bih živela u zabludi da je sve urađeno, uzalud!
* * *
29.11.2004. GTV
Balerina koja je u profesionalnom teatru aktivno i radno provela trideset godina
* * *
ESMERALDA
Premijera novosadskog Baleta
Posle velike brige oko izlaska Premijere Baleta Srpskog narodnog pozorišta, našli smo se u prepunoj sali scene ''Jovan Đorđević''. Samo nekoliko dana ranije, ponuđena je poseta generalnoj probi, koja se odvijala bez Orkestra. Razlog? Provlemi kućne prirode, suvišni za iznošenje u javnost, ali bitni da se uvaže kao postojeći, koji prethode Premijeri Zvonara bogorodičine crkve, 12. novembra 2004. godine.
Pomenutog datuma, Balet i Orkestar Srpskog narodnog pozorišta su izašli pred javnost, potpuno spremni i profesionalni da ponude još jedan balet klasičnog repertoara.
Naslov, Zvonar bogorodičine crkve, po romanu Viktora Igoa, je baletskom svetu poznat kao Esmeralda, koji je i glavni ženski lik u predstavi. U Novom Sadu, tumačila ga je Oksana Storožuk, sjajno. Prvakinja novosadskog Baleta je balerina koja svaki zadati lik, bilo kojeg karaktera, odigra bez greške. Inteligentna i spretna, dobre igračke tehnike, mogla je odigrati i poznatu varijaciju Esmeralde, sa defom, na koju se pokreću sva čula gledaoca. Zašto nije, treba upitati koreografa, gospodina Tuđarua (gosta iz Rumunije), kao i zameriti mu što su solističke varijacije pre plod iskustva i mašte pojedinaca, nego njegovo koreografsko umeće. Ova primedba se odnosi na sola Maje Grnje, koja je verno donela lik Gudule, a da je tehnički mogla daleko više.
Kreacija Milana Lazića je dobra. Kada se lik Kvazimoda igra uz dobru pripremu i unošenje svih gradivnih segmenata, prejaka šminka nije nužna. Taj scenski detalj treba da je ''začin'', a ne bitnost, koja odvlači pažnju gledaoca iz prvih redova. Svakako, dobra Milanova uloga.
Jako nahvaljenom gostu iz Rumunije, solisti u ulozi Febusa, Horaciu Kerekešu, je i pored iskustva u prvim ulogama, nešto nedostajalo. Šarma i privlačnosti, koji ne dolaze iz baletske tehnike i količine pirueta, već iz unutrašnjosti njegovog bića.
Ali je zato uloga Frola, u izvođenju Jovice Begojeva, novosadskog đaka, doneta jasno. Snažnom interpretacijom uloge, predstavio se publici još jedan dobar baletski igrač u usponu, u plejadi najboljih, koje je novosadska Baletska škola odnegovala. Nadajmo se, da neće kao njegovi prethodnici, potražiti svoj dalji razvojni put negde u nekom drugom teatru?!
Mirjana Drobac, kao Fler de Lis, bila je ljupka i delovala iskreno zaljubljena u svog odabranika. U unutrašnje, duhovno bogatstvo ove balerine ne treba sumnjati, jer ga poseduje i na sceni izražava. Sigurna tehnika, i kada zataji, ne umanjuje utisak koji je prvom rečenicom izgovoren.
U vremenima kada je malo toga kompaktno, treba pohvaliti ansambl.
Ako ime predstave, Zvonar bogorodičine crkve, nekima, izaziva razne negativne asocijacije, greše. Ova Premijera je, uz neke male mane, urađena korektno i valjano. Špic patike na stopalcima balerina su već dovoljan dokaz da balet u Novom Sadu napreduje i nastavlja da neguje najsavršeniji baletski izraz.
I kako dolikuje Premijerama, posetili su je Gradski i Pokrajinski čelnici u znak poštovanja rada Baleta. Tako se to radi u Novom Sadu!
* * *
29. novembar 2004. GTV |