IN MEMORIAM str.41

Ulaskom u pozorište se ne nailazi ni na kakav putokaz. Ne postoji ni brošura o njegovoj upotrebi. Nema saveta, ni smernica kako se stiže do zvezda. Neznanje je prisutno u takvoj količini da su samo retki početnici u stanju to i da priznaju.

Profesionalizmu se uči od najboljih. Pre svega, uči se od „starijih'' kolega iz sredine u koju se zakorači. Iskustvo prethodnih, mereno makar samo dužinom dana boravka u pozorištu, je vrednost koja se ne sme zaobići, kamoli preskočiti. Saveti i uputstva starijih mogu da utiču na povredu ličnosti mladog početnika, ali vremenom se prevazilaze.

Saznanje o osnovnim pozorišnim pojmovima su bitni, i te kako služe daljem napredovanju. Ne postoje knjige koje o tome pišu, pa je uputno potisnuti nadobudnu mladalačku „sveznalost'', bar dok se ne savladaju osnovni zakoni, nenaučeni u školi, ili dok u pozorište ne stigne neko novi koga će oni podučavati po istom principu.

Pozorište je uvek neponovljiv doživljaj. U njemu nema dva ista trenutka i nema ponavljanja. Treba biti svestan trenutka i uživati u njemu dok traje. Uzajamno uvažavanje i priznavanje vrednosti krasi biografiju pojedinca, ali je veliki doprinos i kolektivu.

Moje kazivanje se odnosi i na Miroslavu Grujić, ili Miru Tapavicu ili jednostavno Miru Tapu, balerinu, solistkinju Srpskog narodnog pozorišta. Upravo od Nje je vredelo da se uči. Bila je sinonim za Balet Srpskog narodnog pozorišta. Bez da ih deli, Ona je sebe pronalizala i u malim i velikim ulogama koje su joj poveravane. Jer je bila posvećena svom novosadskom baletu i uživala što je deo njega.

Nije mnogo marila što bajkoviti svet nije prenela na mlađe. Ko je hteo, mogao je da uči samo gledajući je. Nosila je taj svet u sebi i dičila se time.

Pamtiću je po izuzetnoj lepoti, vedrom duhu, nasmejanom licu i silnom optimizmu, koji je iz Nje zračio i u najtežim trenucima.  

Nećemo znati da li je umrla »jer, smrt je samo promena stanja« ili kako je to Miroslav Antić jednom kaz'o:

»Koje to zrno ne nikne kada ga staviš u zemlju, pa zašto onda sumnjati u zrno čovekovo?«

Večnost njenom osmehu, mir njenoj duši!  

Neka joj je večna slava!